Hipnoza i Joga (Hypno Yoga)

 

Mnogi gurui i instruktori joge govore svojim sljedbenicima kako je hipnoza opasna i da je ne trebaju nikad probati, dok istovremeno oni koriste tehnike hipnoze u toku časa joge. Neki od njih nisu svijesni toga  jer ne uviđaju sličnost između ove dvije metode a drugi su svijesni i namjerno to zaobilaze.

Hipnoza sama po sebi nije opasna s tim da osoba koja koristi hipnozu može biti opasna ( ukoliko je nestručna i ima loše namjere). Međutim, u svim strukama ukoliko voditelj nije stručan i etičan može da nastane šteta. Npr. doktor koji izvrši operativni zahvat nemarno može dovesti do komplikacija kod pacijenta, trener bilo koje sportske vještine ukoliko ne poznaje dovoljno pravilne principe zdravog vježbanja može da prouzrokuje da mu se vježbači povrjeđuju itd.

Ono što mi daje kredibilitet za pisanje ovog članka je moje iskustvo u vježbanju joge preko 15 godina i 9 godina rada kao hipnoterapeut.

Kada hipnotizer ili hipnoterapeut ode na  čas joge momentalno uviđa slične principe između ulaska u stanje hipnoze i vježbanja joge. Prilikom ulaska u asane(meditativne pozicije istezanja) vježbačima se govori da zatvore oči, duboko udahnu i opuste se, a u mnogim školama se daju i sugestije šta tačno osoba treba da osjeti u kojoj asani(ukoliko je joga nauka o samospoznaji ne bi li praktikant sam trebao bez sugestija doći do toga?)Slične principe koriste i hipnoterapeuti prilikom uvođenja klijenata u hipnotički trans govoreći im kako da dišu, na šta da obrate pažnju. Najveću podudarnost uviđamo prilikom završnog dijela časova joge gdje se radi relaksacija u  shavasani( poza mrtvaca za opuštanje)   gdje trener daje upute kako da diše i opusti svaki dio tijela, što je istovjetno najosnovnijoj tehnici hipnotičke indukcije(uvođenja) koja se zove progresivna mišićna relaksacija.Na dalje, tehnike yoga nidra što se prevodi kao svijesni san, koju je najviše razvio i propagirao Swami Vivekananda razmjenjujući iskustva i znanja s ocem američke psihologije Jamesom Braidom je čista hipnoza. Razlika je naravno i  u tome da treneri joge nisu edukovani toliko detaljno i široko kao hipnoterapeuti da rješavaju konkretne probleme poput strahova, mucanja, ovisnosti i slično.

Zanimljivo je spomenuti da danas postoji i hipno joga koju je razvila učiteljica joge i hipnoterapeutkinja iz Indije, gdje u joga asanama praktičari vježbaju afirmacije i pozitivne sugestije.

Šta zaključiti?

U različitim kulturama razvijale su se različite metode s istim ili sličnim namjerama i za ista ili slična stanja svijesti, koje su nazvane drugačijim imenima.

Šta to sve znači? Ukoliko ste praktičar ili trener joge investiranjem u učenje i praktikovanje (samo)hipnoze možete još više razumjeti i produbiti svoju jogičku praksu na putu do konačnog oslobođenja.